"Dragi Isuse!
Dao si za mene sve, a ja Ti za to ne dajem ništa.
Koliko si puta dolazio da u vinogradu moje duše ubereš plodove, a ničega nisi nalazio doli tek pokoji grozdić.
Koliko si puta tražio, a nisi ništa našao.
Koliko si puta kucao, a vrata moga srca ostajahu Ti zatvorena!
Koliko si puta zamolio za gutljaj, a ja sam Ti davao samo žuč i ocat!
Koliko sam se puta, dragi Isuse, pobojao da ne bih smio ništa drugo posjedovati, ako bih Te nazivao svojim.
Zaboravljao sam da više ne bih ni pomišljao na iskre, kada bih plamen posjedovao; da više ne bih pomišljao na svijeću ljudskoga srca, kada bih posjedovao sunce Tvoje ljubavi; da više ne bih pomišljao na polomljeni luk zemlje, kada bih posjedovao potpuni krug Tvoje sreće.
O Isuse, moja je povijest tužna povijest čovjeka koji se opirao da dadne srce za srce i ljubav za ljubav.
Daruj mi od svih ljudskih darova slađi dar suosjećanja s Tobom."
iz djela Sedam posljednjih riječi s križa
...kako li je samo važno pred Bogom priznavati svoju ništavost, a opet trenirati se u poniznosti i za poniznost moliti...
OdgovoriIzbriši